Blog

  • Ekološki otisak Srbije nešto iznad globalnog proseka

    „Očuvanje planete, iskorenjivanje siromaštva i nejednakosti i obezbeđivanje mira i prosperiteta za sve – međusobno povezuju sve Ciljeve održivog razvoja. Prosperitet i mir se mogu postići jedino ako planetu Zemlju i njene resurse sačuvamo za buduće generacije. Očuvanje planete i prirodnih resursa od kojih zavise naši životi i privreda, treba da budu u osnovi svakog dugoročnog ali i kratkoročnog plana, bilo da se radi o poslovnom planu neke kompanije ili o planovima država širom sveta.“

    Miroslav Tadić, programski analitičar za zaštitu životne sredine i klimatske promene u UNDP Srbija, ovako započinje razgovor o ulozi ekologije u Ciljevima održivog razvoja UN, i o tome da li je uopšte moguće razgovarati o drugim ciljevima ako postoji opasnost da ostanemo bez planete. Tema našeg razgovora bila je i uloga biznis sektora u očuvanju planete, i koliko su preduzeća u Srbiji svesna prednosti održivog poslovanja i svoje uloge i značaja u toj oblasti.

    Da li postoje statistike o tome koliko je procentualno učešće biznis sektora i pojedinih grana u ukupnom ekološkom otisku?

    U Srbiji emisije iz sektora energetike čine tradicionalno najveći udeo u ukupnim nacionalnim emisijama gasova sa efektom staklene bašte (GHG). Prema poslednjim dostupnim procenama iz 2014. godine, emisije iz energetskog sektora činile su oko 80 odsto ukupnih emisija. Od toga skoro 95 odsto emisija nastaje kao posledica sagorevanja goriva (uključujući emisije nastale u proizvodnji električne i toplotne energije iz fosilnih goriva, poput lignita, mazuta itd.). Kada razložimo koje industrije su najveći emiteri, dolazimo do sledećih podataka – energetska industrija ima udeo od 71,9 odsto, slede saobraćaj sa 12,4 odsto i proizvodna i građevinska industrija sa 9,6 odsto. Dobar deo ovih sektorskih emisija nastaje iz privrednih delatnosti, počev od proizvodnje energije do njenog korišćenja u različitim fazama životnog ciklusa proizvoda. Šire posmatrano, ako u poslovni sektor ubrajamo i sva javna i privatna preduzeća, onda je računica jasna. Privreda nam je i dalje visoko ugljenično intenzivna. Promena ponašanja preduzeća u državnom i privatnom sektoru mogla bi značajno da utiče na smanjenje emisija GHG. Preduzeća bi mogla da smanje emisije GHG unapređenjem energetske efikasnosti, korišćenjem obnovljivih izvora energije (energija sunca i vetra, biomasa), ali i smanjenjem nastanka otpada i njegovim ponovnim korišćenjem u vidu sekundarnih sirovina.

    Da li Srbija u dovoljnoj meri doprinosi smanjenju emisije gasova sa efektom staklene bašte (u skladu sa preporukama posle Samita UN o klimi 2019. godine da se do 2050. godine postigne nulta emisija tih gasova)?

    Posmatrano na globalnom nivou, Srbija je mali emiter GHG, a ekološki otisak Srbije je nešto iznad globalnog proseka. Bez obzira na to, Srbija je potpisnik mnogobrojnih međunarodnih sporazuma, pre svega Pariskog sporazuma, kojima se obavezuje da smanji emisije GHG. Osim usklađivanja sa globalnim i evropskim politikama i smanjenja ekološkog otiska, ovakve mere doprineće kvalitetu života građana Srbije, pre svega kroz kvalitet vazduha koji udišu. Prelazak sa fosilnih goriva čije je sagorevanje najveći uzročnik emisija GHG,na čistije izvore energije – izazov je kojem mora da se pristupi strateški i dugoročno. Postignut je napredak u stvaranju pravnog okvira za spovođenje ovih mera – prošle godine usvojeni su Zakon o klimatskim promenama, Zakon o energetskoj efikasnosti i racionalnoj upotrebi energije, kao i Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije. Takođe, najavljeno je da će Srbija do 2030. smanjiti emisiju gasova za trećinu u odnosu na nivoe iz 1990, a potrebno je da se ovaj cilj potvrdi i u revidiranim Nacionalno određenim doprinosima (NDCs) koji predstavljaju plan klimatske akcije svake države potpisnice Pariskog sporazuma.

    Šta je “zelena tranzicija” i otkad se o njoj govori?

    Zelena tranzicija je prelazak sa linerane ekonomije, koja generiše veliku količinu otpada i oslanja se na energiju iz fosilnih izvora – na ekonomiju koja otpad tretira kao resurs i koja se napaja iz obnovljivih izvora energije. Ona podrazumeva razdvajanje privrednog rasta i razvoja od korišćenja prirodnih resursa, poput pretvaranja otpada u sekundarnu sirovinu ili produženog životnog veka proizvoda, kako bi se smanjila potreba za eksploatacijom resursa iz prirode. O zelenoj tranziciji se govori poslednjih par decenija, kada su naučnici počeli da skreću pažnju na negativne posledice industrijske revolucije na planetu i na neumitne dokaze da emisije velikih količina gasova sa efektom staklene bašte zagrevaju planetu i uzrokuju klimatske promene. Sada se već nalazimo u deceniji kada je neophodno da se sa priče o zelenoj transformaciji pređe na hitnu akciju, da  bi se sprečilo da dođemo do tačke iz koje nema povratka.

    Koliko je Srbija kao država svesna rizika od klimatskih promena, da li i na koje načine podstiče privredu da prelazi na zelenu ekonomiju (poreske olakšice, druge povoljnosti)?

    Država Srbija i njene institucije sve više u svoje politike i strateške planove uključuju klimatske promene, ali mnogo je posla još pred nama. Prelazak na zelenu ekonomiju predstavlja veliku šansu za ekonomski razvoj Srbije. Na evropskom nivou značajna finansijska sredstva su opredeljena za zelenu tranziciju regiona Zapadnog Balkana, pre svega kroz Evropski zeleni dogovor i povezani Ekonomski i investicioni plan za Zapadni Balkan. Očekuje se da će u budućnosti, investicije u energetsku efikasnost i održivost korišćenja resursa, obnovljive izvore energije i druge zelene tehnologije postati isplativije od investiranja u njihove alternative koje su do sada korišćene, jer se tržišta sve više okreću „zelenim“ proizvodima.

    Sa druge strane, postoje brojne prepreke na koje preduzeća nailaze pri primeni zelenih rešenja, kao što je nedostatak kapitala, nedostatak potrebnih veština i informacija o zelenim tehnologijama i dostupnim izvorima finansija, kao i neadekvatna podrška regulatornog okruženja. Trenutno, uz malobrojne izuzetke, komercijalnim bankama koje posluju u Srbiji nedostaje dugoročna posvećenost finansiranju zelenih projekata. Značajna tehnička pomoć i obuka bankarskog sektora očekuje se od međunarodnih finansijskih institucija.

    Kako bi se podstakla “zelena transformacija” privrede, početkom godine je usvojena Zelena agenda za Srbiju. Šta ona podrazumeva?

    Zelena agenda za Srbiju je inicijativa kojom Evropska unija, Švedska, Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Evropska investiciona banka (EIB) podržavaju Vladu Srbije da izvrši zelenu transformaciju privrede i društva, doprinese očuvanju životne sredine i unapredi kvalitet života sadašnjih i budućih generacija.

    Za realizaciju Zelene agende za Srbiju Evropska unija je izdvojila osam miliona evra, što će biti raspodeljeno za podsticanje prelaska privrede na obnovljive izvore energije, na podsticanje privrede i lokalnih samouprava da unaprede smanjenje, ponovnu upotrebu i reciklažu otpada i stimulišu cirkularnu ekonomiju. Takođe, fokus će biti na poboljšanju zakonodavstva u vezi sa kvalitetom vazduha i pružanju podrške konkretnim inovativnim merama za smanjenje zagađenja vazduha. Zaštita i ulaganje u biodiverzitet i ekosisteme i obnavljanje šumskih pejzaža planirani su kroz plan za ponovno korišćenje napuštenog poljoprivrednog zemljišta. Zelena agenda će pružiti podršku poljoprivrednicima da pokrenu i povećaju proizvodnju organske i ekološki proizvedene hrane. Cilj nam je da uz pomoć javnih poziva u formi „izazova“  pokrenemo što više aktera iz državnih institucija i lokalnih samouprava, iz privatnog sektora i civilnog društva da predstave inovativne i isplative ideje, tehnologije i poslovne modele koji će doprineti zelenoj transformaciji Srbije.

    Koliko su privrednici u Srbiji senzibilisani da svoje poslovanje usklade sa ekološkim principima?

    Zemlje zapadnog Balkana prolaze kroz slične izazove kada su u pitanju klimatske promene i zelena transformacija njihovih privreda i EU ih u ovom kontekstu posmatra kao jednu celinu. UNDP ima neposredno iskustvo u radu sa malim, mikro i srednjim preduzećima (MMSP) na projektima zelene transformacije i mogu da kažem da su preduzeća u Srbiji veoma zainteresovana za zelenu transformaciju, da imaju dobre ideja za zelene projekte i poslovne modele. U saradnji sa Vladom Srbije, kombinujući sredstva vertikalnih fondova (GEF), donatora (SIDA) i budžeta Vlade Srbije, uspeli smo da obezbedimo podsticajno finansiranje i tehničku podršku za razvoj zelenog preduzetništva u oko 30 kompanija u Srbiji. Na taj način mobilisano je više od 40 miliona evra investicija privatnog kapitala i komercijalnih zajmova koji su omogućili prelazak na obnovljive izvore energije, veću energetsku efikasnost, reciklažu otpada, kao i klimatski otpornu proizvodnju hrane i druge vidove zelene transformacije. Proizvodi i usluge ovih kompanija daleko su konkurentniji na evropskom tržištu u odnosu na slične proizvode i usluge sa visokim ugljeničnim otiskom. Ovakvi projekti su najbolji primer vizionarskog razmišljanja investitora u Srbiji, jer je zeleno poslovanje način ne samo da se obezbedi rast kompanije, već i da se  kreiraju zelena radna mesta i zadrži kvalitetna radna snaga.

    Lela Saković

  • NBS otkrila lažni sajt za Dina karticu

    Narodna banka Srbije je identifikovala lažnu internet stranicu pod nazivom DinaKartica–Srbija (www.dinakartica.com), koja koristi ime i logo sistema DinaCard i gde se od korisnika Dina kartica, u sklopu promotivne akcije, zahteva da ostave podatke s platne kartice, saopštila je ova institucija.

    “Imajući u vidu da je u pitanju lažna internet stranica preko koje se prikupljaju i zloupotrebljavaju lični podaci i podaci o platnoj kartici, molimo vas da ne ostavljate vaše lične podatke kako biste ih zaštitili. U slučaju da ste već uneli podatke sa svoje kartice, potrebno je da, u što kraćem roku, o tome obavestite banku izdavaoca Dina kartice. Narodna banka Srbije preduzela je mere radi sprečavanja navedene prevarne aktivnosti i otkrivanja počinilaca ovog krivičnog dela”, navodi se u saopštenju.

    Jedina zvanična stranica sistema DinaCard: https://dinacard.nbs.rs/.

  • Klima i biznis

    https://beriskprotected.rs/upload/file/Klimatske%20promene%20i%20biznis%20-%20za%C5%A1to%20se%20isplati%20poslovati%20odr%C5%BEivo.pdf

  • Zašto je HSE važan za kompanije

    Piše: Nenad Stanojevski, konsultant za interne komunikacije Safety-Communication

    Ako stavim sve na ništa, a ništa je moj broj… otprilike tako nešto kaže Rade Šerbedžija u jednoj svojoj pesmi, ako me sećanje dobro služi. 

    ‒ Ako stavim sve na nulu, a nula je moj broj… Moja strategija, moj cilj, moja politika… ‒ reći će vam neki posvećeni HSE strateg i menadžer. Kada govorimo o HSE-u nula je vrednost, zacrtani cilj kojem težimo, strateški pravac. Nula smrtnih slučajeva, nula povreda sa invaliditetom, nula havarija i ekoloških incidenata… Manje je više, nula je sve.

    Pa šta je to, zaboga, HSE?

    Pitanje je na mestu, jer mnogima je HSE još uvek nepoznanica. HSE je oblast rada uglavnom zastupljena u kompanijama iz tzv. rizične industrije, odnosno one u kojima postoje visoko rizične aktivnosti, koje mogu da ugroze zaposlene, ali i širu okolinu i zajednicu. Setimo se samo namenske industrije i nekoliko eksplozija i ozbiljnih incidenata koji su se desili poslednjih godina. Nažalost, i sa smrtnim ishodima.

    Rizici postoje u svim segmentima života i HSE bi trebalo da bude zastupljen svuda. Ako deca u školi ne uče da se drže za gelendere, da ne trče niz stepenice ili gledaju u telefon kada prelaze ulicu, koliko njih će pasti i povrediti se ili, ne daj bože, poginuti.

    Nismo ni svesni na kojim sve banalnim mestima i situacijama dolazi do povređivanja… A sve to vuče odlazak kod lekara, pregled, lečenje, bolovanje, operacije… Troškovi, troškovi, troškovi. Za pojedinca, za preduzeće, za državu. Sve to može da se izbegne, ili makar smanji, kada bi se podigla svest kod ljudi koliko je važno voditi računa o ličnoj bezbednosti, pa samim tim i bezbednosti na radu. E, zato je važna HSE komunikacija.

    Jedan uspešni menadžer iz Rusije sa kojim sam sarađivao, svoju percepciju HSE-a i koliko mu je bezbednost važna u životu, opisao mi je na sledeći način: Kad idem kod nekog prvi put u goste, ili kada neko slavi useljenje u novi stan, ja uvek kao poklon nosim protivpožarni aparat. Zašto? Sam ga sigurno nećeš kupiti, a ako ti, ipak, nekad bude zatrebao, ovaj moj poklon će ti možda spasiti život, a kuću i stan sačuvati. I ne samo to, na taj način budim svest kod ljudi da o bezbednosti treba da razmišljaju i kod kuće, tačnije svuda i uvek. Kad kose travu, kad stanu na merdevine… Možda će me neko gledati kao čudaka ili ludaka, ali jednog dana će mi biti zahvalan na tome. Budi siguran.“

    I u pravu je. Iskreno, da li imate PP aparat u stanu? U kolima verovatno, ako ste putovali u inostranstvo, jer je u mnogim državama deo obavezne opreme u automobilu. I to je jedini razlog zbog kog ga kupujemo, zar ne? Agencija za bezbednost saobraćaja često kroz svoje edukativne aktivnosti pruža mogućnost doživljaja udesa preko simulatora sudara. Da li ste to nekada probali? Pa probajte. Podesiš brzinu od 40km/h, sediš u auto-sedištu, imaš vezan pojas i bam! Direktan udarac. Nakon toga više nikada nećeš pomisliti da brzina od 40 na sat nije opasna i da ne može da ugrozi druge. Možda ne bi bilo loše da to bude sastavni deo obuke vozača, jer će sigurno pozitivno uticati na smanjenje agresivne vožnje.

    Dakle, šta ono beše HSE? Health, Safety, Environment – zdravlje, bezbednost, životna sredina, tj. briga o bezbednosti na radu, zdravlju zaposlenih i zaštiti okoline i životne sredine.

    Znate šta će vam o HSE-u reći ljudi iz drugih sektora u kompaniji?

    Da je to gomila pravila, procedura, dokumenata, birokratije, birokratije, birokratije. I svi ti materijali sadrže MORAŠ ovo, NE SMEŠ ono, ZABRANJENO je to i to… I niko to ne voli. I dosadno im je, zaista. Ali, ne mora da bude tako. Zato im je potrebna komunikaciona podrška. Da se sve to sažvaće, preradi, pojednostavi, uobliči, učini zanimljivijim, približi ljudima.

    Svake godine u svetu oko dva miliona zaposlenih izgubi život od povreda na radu ili od posledica profesionalnih oboljenja. Zdrav, bezbedan, sposoban, spreman i motivisan zaposleni nije samo individualni cilj, već i cilj svake kompanije. On je produktivan i donosi novac poslodavcu.

    Zbog toga je veoma važno da se kroz komunikaciju stalno radi na podizanju svesti kod zaposlenih o važnosti bezbednosti na radu, smanjenju povreda i očuvanju zdravlja i života ljudi.

    Vrlo je verovatno da će neki kreativan i zanimljivo urađen poster postavljen na ulazu u radionicu koji ukazuje na važnost nošenja zaštitnih naočara, rukavica i šlema dopreti do svesti zaposlenih i navesti ih da se tako i ponašaju tokom rada. Tu su, naravno, i digitalni mediji i drugi komunikacioni kanali pri ruci. Cilj je uvek isti, da HSE bude sastavni deo svih procesa unutar organizacije – HSE kultura je deo korporativne kulture, HSE vrednosti su i korporativne vrednosti.

    Zašto je HSE važan za nas? Koji su naši HSE ciljevi? Koje su naše odgovornosti i obaveze? Odgovore na ova pitanja moraju znati svi menadžeri u kompaniji, a isto tako i poslednji zaposleni na terenu. Dobra komunikacija je pravi put da se do tog cilja stigne.

    Suština svega je da ljudi budu svesni rizika kom su izloženi, shvate da procedure i pravila postoje s razlogom i da se moraju poštovati i primenjivati. Takođe, treba da obrate pažnju, posmatraju stvari oko sebe, prijave potencijalnu opasnost, ako je primete i zaustave nebezbednu aktivnost.

    Mislimo Safety. Pričamo Safety. Radimo Safety!

    Suština je da se na kraju dana živi i zdravi vratimo kući!

    Dosta za početak, više naredni put.

    Napomena: Kolumna je prethodno objavljena u januarskom broju časopisa Svet osiguranja

  • Hakeri napadaju preko punjača za električne automobile

    S obzirom na to da je cena gasa skočila na rekordno visok nivo, vlasnici malih preduzeća možda razmatraju alternativne načine komercijalnog transporta.

    Nedavno istraživanje Hartford Steam Boiler-a (HSB), kompanije Minhen Re, pokazalo je da je 15% malih i srednjih preduzeća (SMB) iznajmilo ili kupilo električna vozila (EV) za komercijalnu upotrebu. Iako bi električna vozila sigurno mogla da pomognu kompanijama da nadoknade rizik od promenljivih cena gasa, ni ona nisu bez rizika.

    Više od tri četvrtine (76%) reklo je da su zabrinuti zbog sajber bezbednosti električnih vozila i mogućnosti da javne stanice za punjenje električnih vozila budu na meti hakera, ransomvare-a i drugih sajber napada.

    „Kada govorimo o vozilima bilo koje vrste, postoji nekoliko načina na koje bi haker mogao da uđe“, rekao je Timoti Zeilman, potpredsednik HSB-a. „Jedan je preko Bluetooth-a ili Wi-Fi-ja, drugi je preko nečega što se uključuje u vozila preko dijagnostičkih portova, a treći način je ulazak na servere proizvođača koji komuniciraju sa vozilima i obezbeđuju ažuriranja za vozila.

    „Ove vrste izloženosti postoje u osnovi za sva moderna vozila. Ali za EV, imate tu dodatnu upotrebu javnih stanica za punjenje, gde se razmenjuje ne samo struja, već i podaci. Ovo u osnovi pruža dodatni potencijalni put za hakere,” rekao je on.

  • Rizici zagađenja plastikom mogu uticati na portfelje reosiguranja

    Svake godine proizvede se 400 miliona tona plastike, od čega je 40% za jednokratnu upotrebu, pa je sve veća zabrinutost da odbačena plastika uništava staništa, šteti divljim životinjama i remeti lanac ishrane, piše Dunav Re.

    Prema procenama stručnjaka, u toku ove godine proizvodnja i spaljivanje plastike u svetu će ispumpati više od 850 miliona tona gasova staklene bašte u atmosferu, a do 2050. godine te emisije bi mogle da porastu i na 2,8 milijardi tona. Međutim, ne može se sva plastika reciklirati, što zbog načina na koji je proizvedena, što zbog cene recikliranja.

    Rizici zagađenja plastikom mogu uticati na portfelje reosiguranja vezano za rizike koji se preuzimaju, rizike povezane sa tranzicijom, rizike koji se tiču odgovornosti njih kao kompanija i njihove reputacije. Očekuje se da će veliki broj reosiguravača u narednim godinama pažljivo pratiti rizike koji predstavalju pretnju po zdravlje ljudi ali i one koji dovode do sve većih šteta od odgovornosti u vezi sa morskim otpadom i zagađenjem plastikom. Istovremeno, zagađenje plastikom predstavlja značajne mogućnosti za reosiguravače da pristupe rešavanju ovog globalnog problema i da pomognu da se obezbedi održivija budućnost, zbog čega su se mnogi reosiguravači obavezali da će promovisati ekonomsku, socijalnu i ekološku održivost i ove ciljeve uvrstili u svoje kratkoročne i dugoročne strategije, navodi kompanija Dunav Re.

    Foto: Pixabay.com

  • Zagrevanje planete utiče na nekretnine u Srbiji

    Piše: Vesna Lapčić za magazin Biznis i finansije

    Klimatske promene bi mogle da u naredne tri decenije primoraju 200 miliona ljudi da napuste svoje domove. Ovakav scenario koji predviđa Svetska banka može se sprečiti samo ukoliko se preduzmu radikalne mere za smanjenje emisije CO2 i dubokog jaza između razvijenih i nerazvijenih zemalja. U najoptimističnijem scenariju domove bi moglo da napusti 44 miliona ljudi. Analiza je urađena u šest regiona koji uključuje i istočnu Evropu kojoj pripada i Srbija.

    Kada se sredinom prošle godine u Majamiju strušila višespratnica građena osamdesetih godina prošlog veka sve više je bilo glasova da su takva područja poput Floride sve ugroženija. U mnogim novinskim članicima je navođeno da je zgrada, sagrađena na nekada močvarnom području, svake godine tonula, a da je konstrukciju moglo da ugrozi i podizanje nivoa mora. Kao najverovatniji uzrok rušenja i pogibije nekoliko desetina ljudi pominjane su klimatske promene.

    Najveće posledice ubrzanog zagrevanja Arktika osetiće ostrvske zemlje, kao i neki od najvećih svetskih gradova, uključujući Njujork i Sidnej, ali ne i Srbija, smatra Danijela Ilić, predsednica Nacionalnog udruženja procenitelja Srbije (NUPS). Da klimatske promene neće značajno uticati na građevinarstvo i nekretnine u Srbiji, bar kada je reč o pomenutim katastrofalnim scenarijima, smatra i Nenad Ivanišević, šef Katedre za upravljanje projektima u građevinarstvu na Građevinskom fakultetu u Beogradu. Tvrdnje ova dva stručnjaka ipak ne znače da promena nema te da se uticaj klimatskih promena može zanemariti u potpunosti posebno u pogledu načina gradnje budućih objekata ali i mesta gde će se graditi. Podaci pokazuju da se, na primer, Srbija zagreva malo brže nego što je prosek za celu Zemljinu kuglu. U drugoj polovini 20. veka zagrejali smo se za 1,3 do 1,4 stepena, a poslednjih godina se mere rekordne temperature tokom leta što sve može da utiče na sektor nekretnina.

    Ekstremne prilike stvaraju probleme

    Danijela Ilić kaže da se posledice klimatskih promena ogledaju dvojako – kroz gradnju i poželjnost odnosno upotrebljivost objekata.

    „Objekti koji su građeni u skladu sa zakonima i propisima, što znači da su seizmički otporni i da su korišćeni atestirani građevinski materijali, otporni su na dosadašnje ekstremne vremenske prilike. Postoji, naravno, opasnost da ukoliko se pogoršaju vremenski uslovi i građevine budu izložene dugotrajnim toplotnim periodima ili ekstremno niskim temperaturama, neki materijali ili čitave konstrukcije izgube neka od svojih svojstava i budu oštećena“, objašnjava Ilić.

    Zato ona upozorava da je posebno pitanje da li ekstremne vremenske pojave, kojih će biti sve više, mogu da izdrže objekti građeni bez građevinskih dozvola ili onih na klizištima i vodoplavnim područjima.

    Nenad Ivanišević kaže da je srpska građevinska industrija nekada bila ozbiljna te ne vidi mogućnost apokaliptičnih scena poput onih iz Majamija kada je reč o staroj gradnji. „Ti objekti nemaju problem niti sa stabilnošću niti sa statikom. Više me brinu novi objekti jer ne znam koliko se ozbiljno sprovodi tehnički pregled zgrada koji je nekada bio izuzetno strog i ozbiljan. Mislim da je taj deo oslabio, ali ne dramatično“, kaže Ivanišević.

    Kada su u pitanju ruralnija područja, ekstremne vremenske prilike mogu da prouzrokuju olujne vetrove, klizišta i poplave na mestima gde nikada ranije nisu postojale, pa bi sama lokacija takvih nekretnina čak i ako bi preživele te ekstremne pojave, postala neupotrebljiva odnosno nepoželjna, objašnjava Ilić.

    Klimatske promene u Srbiji bi ipak najviše mogle da utiču na poželjnost objekata pošto sagovornici BiF-a veruju da će sa rastom svesti i standarda, ljudi sve više pažnje obraćati na to koliko su objekti energetski efikasni, pa čak i otporni na viruse, zagađen vazduh te da li je u njima dostupna pijaća voda. Ovo se odnosi najviše na nekretnine u gradovima sa velikim brojem stanovnika.

    Profesor Nenad Ivanišević kaže da će korišćenje održivih materijala u građevini zavisiti najviše od isplativosti. „U Srbiji postoji velika glad za nekretninama, a većina kupaca ne postavlja uslove u pogledu „zelene gradnje“. Većina kupuje jeftinije stanove pa tako i investitori gledaju da i gradnja bude što jeftinija što su objektivne okolnosti. Postoji luksuzna gradnja, najviše u delu poslovnih prostora, gde se zaista poštuju principi „zelene gradnje“ ali se to tržište razvija polako i veoma je malo. Da bi se ono razvilo potrebno je da kupci postanu ekonomski jači, ali i ekološki osvešćeniji“, kaže Ivanišević i dodaje da bi država mogla da stimuliše građane određenim poreskim olakšicama za kupovinu takvih nekretnina.

    Održivost na „kašičicu“

    Prvi korak ka „zelenoj gradnji“ je načinjen uvođenjem sertifikata o energetski svojstvima zgrade koji mora da poseduje svaki novoizgrađeni objekat. Neki objekti poseduju i neke od stranih sertifikata različitog stepena održivosti koji premašuju domaće zakonske zahteve. U takvim objektima su upotrebljavani reciklirani i održivi materijali, tehnologija za uštedu vode i čist vazduh kao i električne instalacije koje štede struju. Time je, međutim, kako kaže Danijela Ilić, zadovoljen samo jedan deo kocepta održivosti.

    „Naši najveći neprijatelji održivog razvoja urbanih naselja su masovna nelegalna gradnja kao i pogušćavanje delova urbanih naselja. Poljoprivredno zemljište se preterano transformiše u građevinsko, a istovremeno se smanjuju otvoreni prostori i zelene površine. Uz sve to infrastruktura je dotrajala, a nedovoljno se gradi nova koja bi trebalo da isprati ubrzanu izgradnju objekata“, kaže Ilić.

    Zbog svega navedenog i ona se slaže sa profesorom Ivaniševićem da „zelene investitore“ koji osim profita vode računa i o dobrobiti zajednice i životne sredine treba dodatno uvažavati.

    Osim obaveze da se drže principa održivosti kako bi pomogli planeti da opstane, građevinske firme bi u novim trendovima mogle da vide i šansu da steknu konkurentsku prednost, rekla je Diane Urge-Vorsatz, jedan od autora izveštaja UN o klimatskim promenama, na nedavno održanom „Balkans Property Forumu 2021.“

    “Klimatske promene nameću nove rizike sektoru nekretnina, ali borba protiv njih nudi i velike nove mogućnosti. U narednim decenijama na Balkanu će biti sve češći i duži toplotni talasi, jače oluje i intenzivnija suša. Zbog toga će tržište nekretnina verovatno mnogo više ceniti zgrade otporne na toplotu i vodoefikasne, kao i „hladna“ naselja. Nekretnine koje su otpornije na oluje, bujne poplave i nestanak struje, na primer, samostalne zgrade, imaće veću vrednost. Favorizovaće se nulta energija i održivo poslovanje. Potpuno zastakljeni objekti će biti deo prošlosti, a fokus će biti na betonu i čeliku kao primarnim materijalima za konstrukciju. Oslanjanje na prirodnije materijale za izgradnju i nameštaj će imati veću tržišnu vrednost”, rekla je ona.

    U daljem razvoju upravo ovog segmenta, presudnu ulogu će, kako kaže Danijela Ilić, imati banke  kroz „zelene kredite“ koji su već dostupni u Srbiji. Takvi zajmovi, podsticani uglavnom novcem iz EU, imaju i povoljnije kamate. Projekte koji nisu „zeleni“ banke će verovatno sa protokom vremena ocenjivati kao više rizične pa će i krediti biti manje dostupni ili mnogo nepovoljniji, misli Ilić.

    Ohrabruje činjenica da u građevinskom sektoru već postoje veštine i tehnologije potrebne za izgradnju zgrada sa neto-nultim emisijama gasova sa efektom staklene bašte, što dokazuje istraživanje koje su sproveli istraživači sa Univerziteta Oksford, Centralnoevropskog univerziteta i drugih. Rezultati istraživanja pokazuju da troškovi održivih zgrada mogu da budu jednaki ili čak niži od troškova tradicionalne gradnje.

    Gradovi će takođe morati sve više da se vode klimatski odgovornim planiranjem u čemu su lideri Singapur, a od evropskih gradova Helsinki, Cirih i Amsterdam. Amsterdam je izgradnju pametnog grada započeo još 2000tih. Prenatrpanost gradova su rešili razvojem eko-naselja na vodi koja se napajaju solarnom energijom, a javna rasveta koristi manje energije kada nema saobraćaja.

    Izvor: BiF

  • Za najveći DDoS napad u istoriji Ukrajine sumnjiči se Rusija

    Ukrajinske vojne i finansijske institucije doživele su sajber napad DDoS, koji nje nazvan “najvećim DDoS napadom u istoriji zemlje”, a za njega je optužena Rusija koja demantuje svoju umešanost.

    Prema saopštenju ukrajinske državne službe za specijalne komunikacije, napad je “uspešno zaustavljen”, a mete su mu bile i veb sajtovi MInistarstva odbrane i oružanih snaga Ukrajine, i dve banke – Privatbank i Oschadbank.

    DDoS napadi obično pokušavaju da obore sajtove ili mreže preplavljujući servere saobraćajem. U saopštenju ukrajinske državne agencije kaže se da je “glavna svrha ovog napada bila da se poseje strah među Ukrajincima i destbilizuje situacija u zemlji”, ali i dodaje kako je “Ukrajina izdržala ovaj veliki test”.

    Ovaj napad usledio je pošto je Rusija postavila oko 150.000 vojnika u blizini Ukrajine, rekao je predsednik SAD Džo Bajden. Rusija je od ranije “poznata” po sajber napadima tokom vojnih kampanja – uključujući Gruziju i Krim, pipu mediji. Početkom godine UKrajina je Takođe optužila Rusiju za napade koji su izazvali oštećenje desetina vladinih web stranica.

    Svetski stručnjaci za sajber bezbednosti smatraju da bi Rusija, ukoliko zaista planira invaziju na UKrajinu, nesumnjivo koristila sajber napade kao ključni deo strategije, kao što je to činila i u prethodnih petnaestak godine, prenosi portal Venturebeat.

    Iako je Kremlj demantovao umešanost Rusije, trenutna politička situacija ovu sumnju ne može da izbegne, a SAD kaže da “ovakvi napadi mogu da utiču i na njenu privredu ukoliko postoji povezanost u lancima proizvodnje, i da je spremna da se brani”, piše ovaj portal.

  • Megasuše usled klimatski promena najveće u poslednjih 1200 godina

    Megasuša koja je zahvatila američki Zapad stvorila je najsušnije dve decenije u regionu u poslednjih 1.200 godina, a klimatske promene izazvane ljudskim faktorom podstakle uzrokovale su ovaj problem, saopštili su naučnici.

    U istraživanju, objavljenom u časopisu „Nature Climate Change“, naučnici su analizirali suše na jugozapadu Severne Amerike od 800. godine i otkrili da su uslovi tokom ovog veka ozbiljniji od megasuše kasnih 1500-ih.

    Istraživači su takođe upozorili da će se uslovi verovatno nastaviti do 2022. godine i da će trajati godinama. Megasuša se definiše kao produžena i teška suša koja traje dve decenije ili duže, prema Nacionalnoj upravi za okeane i atmosferu.

    „Umesto da počne da nestaje nakon vlažnih godina 2017. i 2019. godine, suša iz 2000-ih je ojačala tokom 2020-2021, što jasno pokazuje da je sada jača nego što je ikada bila“, rekao je A. Park Vilijams, klimatski naučnik na UCLA.

    „Nema dokaza da suša iz 2000-ih počinje da jenjava“, dodao je Vilijams, koji je vodio analizu koristeći podatke o prstenovima drveća.

    Istraživači  su izračunali da se 42% ovakve suše može pripisati višim temperaturama zbog uticaja čoveka odnosno emisija gasova staklene bašte koji zadržavaju toplotu u atmosferi.

    Prema Američkom monitoru suša, skoro 95% regiona iskusilo je suše, a zajedno sa njima i intenzivnije šumske požare i opadajuće zalihe vode u regionu reke Kolorado.

    Nivoi vode u dva najveća rezervoara u zemlji, jezerima Mid i Pauel, na najnižim su nivoima ikada zabeleženim, a 2020. godina je bila najgora po šumskim požarima u istoriji SAD u kojima je izgorelo više od 10 miliona hektara šuma.

    Federalni zvaničnici su prošle godine naredili prvo isključenje vode u basenu reke Kolorado, što je uticalo na snabdevanje vodom i strujom za više od 40 miliona ljudi širom Zapada.

    U Kaliforniji, guverner Gevin Njusom je prošle godine zatražio od stanovnika da smanje potrošnju vode u domaćinstvima za 15% u uslovima rekordnih temperatura. A zvaničnici za vodu su nedavno upozorili da bi Kalifornija mogla da se suoči sa trećom uzastopnom sušnom godinom zbog značajnog nedostatka snega ove sezone.

  • Kako su prevaranti koristili spam i fišing tokom 2021. godine?

    Sajber prevaranti uključeni u kreiranje i distribuciju spamova i fišinga, tokom 2021. godine pokušali su da namame korisnike koristeći teme fokusirane na unosna ulaganja, onlajn striming globalnih filmskih ili TV premijera i teme u vezi sa restrikcijama i zahtevima pandemije. Ovo su ključni nalazi godišnjeg Spam and Phishing izveštaja kompanije Kaspersky.

    Iako nisu previše složeni u pogledu tehnologije koju koriste, spam i fišing napadi se često temelje na sofisticiranim tehnikama socijalnog inženjeringa. Zbog toga se takvi napadi smatraju prilično opasnim za nespremnog korisnika. Spam je vrsta maliciozne aktivnosti koja podrazumeva masovne ili targetirane distribucije i-mejlova. Cilj prevaranta koji stoje iza ovih aktivnosti je promovisanje različitih proizvoda i usluga među korisnicima interneta i namamljivanje meta na to da se upuste u dijalog, kliknu na maliciozni link ili otvore priloženi maliciozni fajl. Fišing često ima oblik spam i-mejla uparenog sa malicioznom kopijom legitimnog veb-sajta. Ove kopije prikupljaju privatne podatke korisnika ili podstiču prenos novca prevarantima. Kao što pokazuju rezultati Spam and Phishing izveštaja kompanije Kaspersky za 2021. godinu, sajber kriminalci su prošle godine koristili mnoge popularne teme kako bi prevarili korisnike.

    Investiranje u kriptovalute ili akcije bile su jedna od takvih tema – u ovim prevarama korisnicima su se nudile potencijalno velike, „100% sigurne” prilike za ulaganje novca, što naravno nije bilo tačno. U stvarnosti su te ponude služile jednoj svrsi – da nateraju žrtve da prebace svoj novac prevarantima.

    Prevare zasnovane na svetskim filmskim premijerama, koje su takođe uočili stručnjaci kompanije Kaspersky, bile su slične, ali u ovom slučaju kriminalci su nudili rani pristup strimingu nedavno premijerno prikazanih blokbaster filmova. Obično bi korisnicima najpre bio prikazan trejler ili uvodni video, nakon čega bi se od njih tražilo da unesu podatke o plaćanju kako bi nastavili da gledaju. Naravno, ako bi žrtva platila, ne bi dobila pristup željenom sadržaju, već bi izgubila novac. Ova prevarantska šema je bila prilično popularna 2021. godine; na osnovu zapažanja stručnjaka kompanije Kaspersky, gotovo svaka velika premijera filma ili TV serije u godini, kao i veliki sportski prenosi, bili su propraćeni pojavom ovakvih tematskih prevara.

    Druga velika tema koju su fišing prevaranti eksploatisali 2021. bila je pandemija. Ovde su kriminalci kreirali šeme oko dve velike teme: kompenzacije od vlada i zdravstvenih organizacija i pristup potvrdama o vakcinaciji.

    U prvom slučaju žrtve su dobijale „obaveštenje” da im je odobrena naknada iz vladinog programa podrške u vezi sa pandemijom, ali da bi dobila odštetu, žrtva bi morala da plati malu naknadu za transakciju. Naravno, te ponude nisu bile istinite i kriminalci su ih koristili za dobijanje novca i bankovnih podataka.

    Druga vrsta šeme fišinga i spama u vezi sa pandemijom povezana je sa prodajom potvrda o vakcinaciji. Žrtvama su nuđene potvrde o vakcinaciji, koje bi im omogućile pristup javnim prostorima i putovanjima, a da ne moraju proći proceduru vakcinisanja. Iako su neki underground forumi zaista nudili takve usluge, ništa nije sprečilo kriminalce da daju lažna obećanja u zamenu za novac. S obzirom na to da je dobijanje potvrde o vakcinaciji bez vakcinisanja nezakonito, malo je verovatno da bi žrtva takve prevare to prijavila policiji. To je upravo ono čemu se kriminalci koji stoje iza ovih prevara nadaju.

    Stručnjaci kompanije Kaspersky često su tokom 2021. primećivali kako su prevaranti koristili prevare povezane sa pandemijom u pokušaju da dobiju pristup mreži korporacija. U ovim slučajevima sadržaj spam ili fišing i-mejla obavestio bi zaposlene targetirane organizacije da su subjekt posebne naknade usled pandemije. Da bi je dobila, žrtva mora da potvrdi svoj korporativni nalog na određenoj veb-stranici. Ukoliko bi uspeo, ovaj process bi omogućavao kriminalcima da dobiju pristup korporativnoj infrastrukturi i kredencijalima.

    Teme o kojima se naširoko raspravlja, poput novca, premijera filmova i događaja širom sveta, poput pandemije, oduvek su bile glavni izbor za prevarante. Primećujemo da se stalno vraćaju, iz godine u godinu i ne izgleda da će kriminalci uskoro prestati. To je uglavnom zato što se ove prevare pokazuju vrlo efikasnim jer ljudi i dalje previše veruju onome što vide u svojim i-mejlovima i na pretraživačima. Verujemo da je važno biti svestan da postoji mnogo ponuda koje se čine ‘previše dobrim da bi bile istinite’. Pozivamo ljude da budu oprezni kada je reč o poverenju u ono što se nalazi u njihovom i-mejlu, jer im takav pristup može pomoći da sačuvaju svoje privatne podatke i novac,” – rekla je Tatjana Ščerbakova (Tatyana Shcherbakova), stručnjak za bezbednost u kompaniji Kaspersky.

    Da ne biste postali žrtva spam i fišing prevara, stručnjaci kompanije Kaspersky savetuju sledeće:

    • Otvarajte i-mejlove i linkove samo ako ste sigurni da možete da verujete pošiljaocu
    • Kada je pošiljalac legitiman ali sadržaj poruke izgleda čudno proverite to sa njim putem alternativnog kanala komunikacije
    • Proverite da li je URL veb-sajta napisan kako treba ukoliko sumnjate da se nalazite na fišing stranici. Ukoliko je to slučaj, URL može da sadrži greške koje je teško primetiti na prvi pogled, kao što je 1 umesto I ili 0 umesto slova O
    • Koristite provereno bezbednosno rešenje kada surfujete internetom. Zahvaljujući pristupu međunarodnim izvorima za informacije o pretnjama, ovakva rešenja mogu da prepoznaju i blokiraju spam i fišing kampanje

     

    Pročitajte više o spamu i fišingu u 2021. u izveštaju objavljenom na Securelist.com